Za razliku od TV reklame, ne zahtjeva svjesnu angažovanost potrošača kao kod TV oglašavanja (da uključi TV, da uključi kanal na kome se emituje reklama i vidi reklamu u tačno određenoj satnici). Troškovi oglašavanja su mnogo niži, a ciljna grupa su i ljudi koji ne gledaju TV, nemaju vremena, ili prebacuju kanal kada počne reklamni blok koji predugo traje.
Radio oglašaavanje nema vizuelni identitet poruke koji želite da potrošač vidi, dok outdoor nema tih ograničenja. Mogućnost da zbog lične preferencije muzike i odabira radio kanala, reklama neće biti prenijeta potencijalnim kupcima je eliminisana. Podaci pokazuju da se radio najviše sluša u jutarnjim satima i da se najviše koristi kao dodatni vid oglašavanja u predstojećoj kampanji.
Za razliku od novinskog, outdoor oglašavanje nije ograničeno tiražima, interesovanjima ciljne grupe, rejtingom izabranih novina itd. novinska ciljna grupa mora da kupi štampano izdanje tog dana ili mjeseca da bi vidjeli poruku koja je upućena njima, dok outdoor nema tih ograničenja.